Kako se prave stihovi? – Vladimir Majakovski

Opis

Kako se prave stihovi? Vladimira Majakovskog iznimno je zanimljiv autopoetički tekst u kojem jedan od najvažnijih pjesnika ruskog futurizma čitatelju otkriva kako nastaje pjesma. Polazeći od vlastitog procesa stvaranja pjesme Sergeju Jesenjinu, Majakovski rastavlja pjesnički rad na njegove sastavne dijelove i govori o jeziku, ritmu, prozodiji, izboru riječi i umjetničkoj odluci.

Umjesto da pjesništvo predstavlja kao nedokučivu inspiraciju ili spontani bljesak genija, Majakovski pokazuje koliko je iza uspjelog stiha promišljanja, rada i svjesnog oblikovanja. Njegov pristup istodobno je ozbiljan i duhovit, samouvjeren i autoironičan. Upravo zato ovaj tekst pruža rijedak uvid u kreativni proces pjesnika i način na koji se ideja pretvara u konkretnu pjesmu.

Majakovski pritom ne govori samo o tehničkim aspektima pisanja. Pitanje kako nastaju stihovi vodi ga prema širim temama umjetničkog stvaranja i položaja pjesnika u društvu. Razmatra odnos prema avangardi, romantizmu, revoluciji i povijesti, ali i pitanje osobnog umjetničkog integriteta. Njegovo shvaćanje poezije duboko je povezano s jezikom svakodnevice i potrebom da pjesnik pronađe novi način obraćanja suvremenom čovjeku.

Jedna od posebnosti Majakovskoga upravo je njegov odnos prema jeziku. Kao pjesnik urbanog prostora, ulice i modernog grada, razbijao je ustaljene obrasce versifikacije, stvarao neologizme, eksperimentirao s ritmom i približavao pjesnički jezik govoru. Njegovi stihovi često djeluju poput javnog govora, krika ili provokacije, a pjesma postaje prostor u kojem se osobno i društveno neprestano sudaraju.

U eseju Kako se prave stihovi? taj se odnos prema jeziku može promatrati iznutra. Majakovski pokazuje kako pjesnik bira riječi, gradi ritam i oblikuje pjesmu tako da ona dobije vlastitu energiju. Istodobno propituje granicu između umjetničke slobode i svjesnog zanata te pokazuje da inovacija nije samo pitanje forme, nego i načina na koji pjesnik vidi svijet.

Posebno mjesto zauzima pjesma Sergeju Jesenjinu, koja je nastala kao odgovor na samoubojstvo pjesnika Sergeja Jesenjina. Majakovski kroz vlastiti odnos prema Jesenjinu i pjesničkom stvaranju otvara i pitanje umjetnika, života i smrti, čime njegov esej dobiva dodatnu osobnu i povijesnu težinu.

Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893.–1930.) bio je ruski pjesnik, dramatičar i jedan od ključnih predstavnika ruskog futurizma. Godine 1912. sudjelovao je u objavljivanju manifesta Šamar javnom ukusu, jednog od temeljnih tekstova ruskog futurističkog pokreta. U svojoj je poeziji eksperimentirao s jezikom i formom, uvodio nove pjesničke postupke te stvarao lirske reportaže i lirsko-epske i lirsko-fantastične poeme.

Među njegova najpoznatija djela ubrajaju se Oblak u hlačama, Flauta-kičma, Rat i mir i Čovjek, kao i pjesma Ja. Njegovo pjesništvo obilježavaju snažan lirski subjekt, urbani jezik, neobična metaforika, neologizmi i sukob s ustaljenim estetskim i društvenim normama. Bio je pjesnik koji je želio stvoriti novi jezik za novi svijet, ali je istodobno u svojim djelima neprestano otvarao osobna pitanja ljubavi, samoće, umjetnosti i ljudskog postojanja.

Kako se prave stihovi? vrijedna je knjiga za sve koje zanimaju Vladimir Majakovski, ruski futurizam, poezija, pjesnički zanat, kreativno pisanje, književna teorija i umjetnički proces. Majakovski u njoj ne govori samo o tome kako se piše pjesma, nego pokazuje kako pjesnik od jezika stvara vlastiti način mišljenja, osjećanja i obraćanja svijetu.