Opis
To se zove puls Ivana Zrinušića neobično je književno djelo koje odbija stati u jednu ladicu. Istodobno je poema, novela u stihovima, pjesma u prozi, a mjestimice poprima i obilježja eseja. Sve se to događa iz perspektive nesvakidašnjeg sedmogodišnjeg dječaka, čiji je pogled na svijet toliko osoban i začudan da čitatelj vrlo brzo prestaje razmišljati o književnim vrstama i jednostavno ulazi u njegov kozmos.
Dječak svijet ne vidi onako kako su ga odrasli navikli objašnjavati. Za njega su stvari povezane na drukčije načine, a brojevi postaju jedan od osnovnih jezika postojanja. I on je broj, igrica je broj, baka je broj — ali ono što zvuči kao dječja igra postupno prerasta u ozbiljno pitanje o tome od čega se zapravo sastoji stvarnost i može li se svijet do kraja razumjeti.
Upravo iz te dječje logike nastaje posebna snaga knjige. Zrinušić ne pokušava djetetove misli prevesti u jezik odraslih niti ih uljepšati. Naprotiv, dopušta da dječji način razmišljanja ostane svoj, sa svim njegovim skokovima, ponavljanjima, nelogičnostima i neočekivanim zaključcima. Čitatelj tako ulazi u perspektivu u kojoj „dosadne riječi“ nemaju puno smisla, a najvažnije stvari često nastaju upravo tamo gdje odrasla logika prestaje.
Dječakov svijet nastanjuju ljudi koji mu znače najviše. Tu su mama i tata, prijatelj David, simpatija Tina, nastavnica koja, za razliku od mnogih odraslih, nikada ne izgovara dosadne riječi, i imaginarni prijatelj s kojim dječak razgovara. Ipak, posebno mjesto pripada baki, biću koje za njega ima gotovo kozmičku važnost. Kroz odnos s njom knjiga dobiva svoju emocionalnu jezgru i iz dječje igre postupno prelazi u nešto mnogo dublje — razmišljanje o bliskosti, protoku vremena, smrti, sjećanju i samom činjenju da postojimo.
Jedna od najzanimljivijih karakteristika knjige jest njezin ritam. Naslov nije slučajan: tekst doslovno pulsira u skladu s ritmom dječačkog govora i mišljenja. Rečenice se ponavljaju, vraćaju, ubrzavaju i zastaju. Čitatelj ne prati samo priču, nego kao da sluša unutarnji ritam jednoga djeteta. Upravo zato granica između poezije i proze postaje gotovo nevažna.
Knjiga istodobno djeluje vrlo jednostavno i iznenađujuće složeno. U jednom trenutku nasmijat će vas dječja logika, a već u sljedećem zaustaviti pred filozofskim pitanjem koje se čini prevelikim za sedmogodišnjaka. Ali možda upravo tu leži njezina poanta: djeca često postavljaju pitanja koja odrasli prestanu postavljati jer su se navikli na odgovore.
To se zove puls zato nije klasična knjiga o djetinjstvu. To je tekst o tome kako izgleda svijet kada ga još nismo naučili gledati prema zadanim pravilima. Dječji pogled razotkriva koliko su neke odrasle „istine“ zapravo konvencije i koliko toga ostaje izvan jezika kada pokušamo sve objasniti.
U pojedinim trenucima knjiga se približava čistoj filozofiji, ali nikada ne gubi neposrednost dječjeg glasa. Pitanja o postojanju, razumijevanju i nepostojanju dolaze prirodno iz razgovora, igre i svakodnevnih situacija. Čitatelj može imati osjećaj da istodobno sluša dijete i vrlo ozbiljnog filozofa — samo što ovaj filozof još uvijek ne zna da bi trebao govoriti „ozbiljno“.
Posebnu vrijednost knjizi daje upravo ta sposobnost da istodobno bude nježna, duhovita, čudna i duboka. Ona ne objašnjava sve i ne pokušava čitatelja dovesti do jednog konačnog zaključka. Naprotiv, dopušta mu da se izgubi u dječjoj mašti i da iz tog gubitka izađe s osjećajem da je nešto važno ipak dotaknuto.
A iznad svega, To se zove puls ostaje oda baki — osobi kroz koju se najizravnije osjeća povezanost generacija, ljubav i sama činjenica da nam „krv teče i da postojimo“. U tom je smislu knjiga istodobno vrlo mala i vrlo velika: priča jednoga djeteta koja se širi prema pitanjima cijeloga svijeta.
Ivan Zrinušić rođen je 1981. godine u Osijeku. Za nezavisnog izdavača Slušaj najglasnije! objavio je šest zbirki pjesama, a za Sandorf romane Ljepše izdaleka i FIP te zbirku kratkih priča Ćukovi u parku. Glavni je urednik časopisa Nemo.
To se zove puls knjiga je za čitatelje koje zanimaju suvremena hrvatska književnost, poezija, eksperimentalna proza, dječja perspektiva i književnost koja spaja humor s filozofskim pitanjima. Neobična, razigrana i emotivna, ovo je knjiga koju vrijedi čitati polako — u ritmu njezina pulsa.
Recenzije
Još nema recenzija.