Volim svoje nevolje pustiti niz vjetar – Buzz Poole

Opis

Volim svoje nevolje pustiti niz vjetar Buzza Poolea zbirka je kratkih proza koje polaze iz naizgled običnih situacija, a zatim ih postupno pomiču prema neobičnom, nelagodnom i ponekad apsurdnom. U središtu su trodimenzionalni likovi koji se u vlastitim potragama udaljavaju od mjesta na kojima su započeli. Neki u nevolje ulaze svjesno, drugi u njih upadaju gotovo slučajno, ali svi iz svojih iskustava izlaze promijenjeni.

Pooleovi likovi kreću se kroz vrlo konkretne, ponekad gotovo bizarne prizore. Netko proviruje kroz prozor vagona koji funkcionira kao svojevrsna kockarnica usred užurbanog putničkog vlaka, netko drugi skuplja loptice za golf i istodobno smišlja osvetu s vozačkog sjedala sladoledarskog kamiona. Upravo iz takvih neobičnih situacija razvijaju se priče koje nisu usredotočene toliko na veliki zaplet koliko na karakter, atmosferu i trenutak koji iznenada dobiva težinu.

Pooleova je proza sažeta, ali ne i površna. Njegove su priče poput pažljivo sastavljenih minijatura u kojima svaki detalj ima svoje mjesto. Umjesto da čitatelju sve objasni, autor ostavlja prostor za slutnju, interpretaciju i emocionalni odjek. Radnja je često tek polazište za istraživanje nečega dubljeg: krivnje, gubitka, osvete, čežnje, usamljenosti ili potrebe da događajima koje ne možemo promijeniti ipak pokušamo dati smisao.

Jedna od karakteristika zbirke upravo je način na koji fabula proizlazi iz pitanja, a ne obrnuto. Poole ne gradi priče samo da bi doveo likove od početka do kraja, nego koristi kratku formu kako bi uhvatio određeni trenutak i ono što se u njemu otvara. Njegove proze zato djeluju kao odsječci života — fragmenti koji mogu izgledati slučajno, ali iza sebe ostavljaju trag.

U pojedinim pričama prisutna je snažna emocionalna napetost. Gubitak, obiteljski odnosi i nemogućnost vraćanja vremena pojavljuju se kroz vrlo konkretne slike, poput pokušaja da se mrtvom jelenu vrate iznutrice, koža i krzno ili da se kišne kapi vrate oblacima. Takve slike istodobno su bolne i začudne, a pokazuju Pooleovu sklonost da velike ljudske osjećaje izrazi kroz naizgled nemoguće geste.

Upravo je u toj kombinaciji svakodnevnog i bizarnog posebnost njegove kratke proze. Njegovi likovi nisu heroji u klasičnom smislu. To su ljudi koji pokušavaju popraviti ono što se možda više ne može popraviti, pronaći neku vrstu pravde, preživjeti vlastite odluke ili jednostavno nastaviti dalje. Njihove su nevolje često male u odnosu na velike povijesne događaje, ali u njihovu svijetu znače sve.

Naslov zbirke dobro opisuje taj pokret: nevolje se možda ne mogu ukloniti, ali ih se može pustiti da odu niz vjetar. U tome postoji i određena doza humora i prihvaćanja, ali i svijest da se čovjek ne može potpuno odvojiti od onoga što mu se dogodilo.

Buzz Poole američki je urednik, izdavač i pisac te suosnivač neprofitne nezavisne izdavačke kuće Sandorf Passage, posvećene objavljivanju autora i autorica iz različitih dijelova svijeta. O knjigama, dizajnu, glazbi i kulturi pisao je za publikacije poput Printa, The Village Voicea, The Believera, Los Angeles Review of Booksa, San Francisco Chroniclea i The Millionsa. Njegovo istraživanje neobične ikonografije Madonna of the Toast uvršteno je na popis Best Underground Books časopisa New Statesman za 2007. godinu. Autor je i knjige Workingman’s Dead, koju je 2016. objavio Bloomsbury Press.

Volim svoje nevolje pustiti niz vjetar knjiga je za čitatelje koje zanimaju kratke priče, suvremena američka književnost, psihološka proza, crni humor i neobične životne situacije. Pooleove priče kratke su, ali njihove posljedice nisu — svaka ostavlja dovoljno prostora da se iza neobičnog događaja otkrije nešto vrlo ljudsko.