Opis
Lingua vulgaris Pier Paola Pasolinija donosi nešto mnogo više od još jednog razgovora s jednim od najvažnijih talijanskih intelektualaca 20. stoljeća. Riječ je o jedinstvenom dokumentu – cjelovitoj retranskripciji debate koju je Pasolini animirao, a koja se može čitati i kao svojevrsni „teatar riječi“. U njoj različiti sudionici postaju glasovi različitih društvenih, političkih i generacijskih pozicija koje su obilježavale Italiju njegova vremena.
Među protagonistima nalazimo „Albanca“, koji zastupa teze slične Pasolinijevima, ali iz perspektive desetljeća ranije, progresivca koji ga optužuje za reakcionarnost i upozorava na mitiziranje navodno sretnije prošlosti, gramscijevca koji govori o emancipaciji narodnih masa, profesore sa sjevera i juga Italije sa svojim različitim nadama i strahovima, mlade studente i njihov revolucionarni zanos, kao i glasove koji se uključuju iz publike. Svaki od njih predstavlja drukčiji način razumijevanja društva, kulture i promjena kroz koje ono prolazi.
Pasolini se pritom ne postavlja iznad svojih sugovornika. Iako se ne slaže s njihovim stavovima, obraća im se mirno i bez potrebe da nametne konačan odgovor. Njegov cilj nije pobijediti u raspravi, nego pokušati pronaći točku iz koje bi se moglo izaći iz slijepe ulice sukoba između različitih shvaćanja kulture i društva.
Upravo je zato Lingua vulgaris zanimljiva i danas. Pasolini ne nastupa kao prorok koji zna što budućnost donosi, niti sebe vidi kao vodiča koji drugima može ponuditi gotova rješenja. Naprotiv, više puta odbija takvu ulogu. Njegova snaga leži u nečemu drugome: u sposobnosti da iznimnom lucidnošću promatra sadašnjost, prepoznaje njezine proturječnosti i postavlja pitanja koja ostaju otvorena.
Debata tako postaje prostor u kojem se susreću pitanja kulture, politike, društvenih promjena, generacijskih razlika i odnosa prema prošlosti. Glasovi sudionika međusobno se sukobljavaju, ali istodobno pokazuju koliko je teško pronaći zajednički jezik u vremenu dubokih društvenih promjena.
Kako u pogovoru ističe Michele Bee, upravo se u tome može pronaći posebna vrijednost ovog teksta. Pasolini nije prorok zato što je znao predvidjeti budućnost. Njegova aktualnost proizlazi iz sposobnosti da vidi vlastitu sadašnjost jasnije nego što je mnogi oko njega mogu vidjeti.
Lingua vulgaris stoga je vrijedan naslov za čitatelje koje zanimaju Pier Paolo Pasolini, talijanska književnost i kultura, društvena kritika, politika, filozofija, intelektualne debate i povijest Italije 20. stoljeća. Istodobno je poziv na ponovno čitanje Pasolinija ne kao autora koji nudi gotove odgovore, nego kao mislioca koji nas tjera da vlastito vrijeme pogledamo kritičnije.
Recenzije
Još nema recenzija.